Artist: Michaela Thelenová (Ústí nad Labem / Czech Republic)
Presented work: „untitled” (2008)
Text by Petra Kutálková, La Strada, Czech Republic, o.p.s.
[DE]
[EN]
[TR]
[HR]
[SI]
[HU]
[CZ]
Dokumenti o ljudskim pravima, uključujući Deklaraciju o pravima seksualnih radnika/ca u Europi, naglašavaju ljudsko pravo na život, slobodu i sigurnost. Temeljem tih prava, nikoga nije moguće prisiliti na pružanje seksualnih usluga bez njegova vlastita pristanka ili pod uvjetima na koje ta osoba ne pristaje.
Međutim, u raspravama često dolazi do miješanja termina "prostitucija", "prisilna prostitucija" i "trgovanje ženama". Dok su u trgovanju ženama i prisilnoj prostituciji prava žrtava često teško ugrožena, samu prostituciju potrebno je shvatiti kao legitimno sredstvo preživljavanja (a u nekim je zemljama takvo shvaćanje i legalizirano).
Međutim, prema ILO-u (International Labour Organization), najmanje 1.390.000 ljudi godišnje prisiljeno je na pružanje seksualnih usluga protiv svoje volje ili pod prijetnjom kazne. Žene koje su prisiljene na prostituiranje suočavaju se s posljedicama koje imaju negativne učinke na njihovu psihu, zdravlje, te ekonomski i društveni život. Kampanje nevladinih i međunarodnih organizacija stoga nastoje kod šire javnosti, kao i kod korisnika plaćenih seksualnih usluga, osvijestiti činjenicu da žene koje se prostituiraju ne rade uvijek taj posao dobrovoljno.
Žene koje su prisiljene na prostituciju i koje postanu žrtvama trgovine ljudima ili drugim zločinima vezanima uz prisilnu prostituciju, često optužuju same sebe za ono što im se dogodilo. "Kako sam mogla biti tako naivna i povjerovati toj ponudi?", "Nisam ni trebala tražiti posao u inozemstvu, za sve sam sama kriva. Mrzim se!", "Optužujem sebe što nisam još jednom pokušala pobjeći. To mi se uvijek vraća. Nitko ne može shvatiti koliko sam tada bila u strahu za vlastiti život. Osjećam se tako prljavo.", "Činila sam to samo zbog djece. Prijetio mi je da, ako ne donesem novce, djeca neće imati što večerati. Tako su maleni…"
Prevladati osjećaj vlastite krivnje više je nego teško. Naročito ako žene dožive osudu iz vlastite sredine ili obitelji. To je uostalom i ono što mogu očekivati; vrlo su česte primjedbe kako su bile naivne, previše provokativne, da su znale što će uistinu raditi, da su mogle pobjeći, da su ionako same krive… Društvo ih smatra istovremeno žrtvama silovanja ili kućnog nasilja, ali i suučesnicama. Žene koje su pristale na pružanje seksualnih usluga razmišljaju na sličan način. Međutim, one nisu mogle predvidjeti da će biti prisiljene na seks bez zaštite, da će biti silovane, pretučene, i da će im se oduzeti novac kojega su zaradile. Nažalost, činjenica da je uvijek i pod svim uvjetima počinitelj kriv za nasilje još uvijek u našem poimanju nema tako čvrsto mjesto kao što to imaju predrasude, zbog kojih i same žene vjeruju da snose dio krivnje za proživljenu situaciju.
Petra Kutálková
La Strada Czech Republic, o.p.s. (javna dobrotvorna organizacija)
Nisam smjela ni spavati. Mogla sam jesti, ali vrlo brzo, samo nekoliko minuta. Nisam imala pravo spavati. Kad bih odlučila otići u krevet, on bi me pretukao i izbacio na ulicu.