Artist: Nikolin Bujari (Tirana / Albania)
Presented work: „Blood Feuds“ (2008)
Text by Adela Demetja
[DE]
[EN]
[TR]
[HR]
[SI]
[HU]
[CZ]
"Kanun" ili "Kanuni i Lekë Dukagjinit" (Kodeks Lekë Dukagjinija) je skup zakona čiji je autor Lekë Dukagjini i koji se koriste od 15. stoljeća, uglavnom u sjevernoj Albaniji i Kosovu. Kodeks se generacijama prenosio usmenom predajom a prvi ga je kodificirao i zapisao Shtjefën Gjeçov u 19. stoljeću. Podijeljen je na podskupine zakona kojima se reguliraju brak, rođenje, smrt, gostoprimstvo i nasljeđe, a koji tradicionalno predstavljaju temelje samouprave sjeverne Albanije. Kanun je postao popularan oblik pravosuđa u visoko naoružanom plemenskom društvu, u kojemu je ljudska čast bila iznad svega. Ističe se odredba o ubijanju, donesena kako bi se spriječilo da čitave obitelji ne budu u potpunosti istrjebljene. Uspostavljeno je sljedeće pravilo: onaj koji ubije bit će ubijen. "Krv se plaća krvlju". Čitave su obitelji bile uključene u ispunjavanje zakona zle krvi koja se ponekad nastavljala generacijama.
Zla krv, kao i drugi drevni običaji preživljavali su u sjeni stoljećima. Pod četrdesetogodišnjim komunističkim režimom pogubni su obračuni među obiteljima bili rijetki u Albaniji. Međutim, nakon pada komunizma kasnih 90-ih oni su iznova oživljeli. Zrakoprazan prostor bez zakona i reda, koji je nastao nakon kolapsa sistema, potaknuo je mnoge Albance da se vrate drevnim običajnim zakonima vlastite plemenske prošlosti pa tako danas gotovo svatko posjeduje oružje.
Prema Komisiji za općenacionalno pomirenje, albanskoj nevladinoj organizaciji koja se bavi mirovnim posredovanjem među zaraćenim obiteljima, tisuće albanskih obitelji začahurene su unutar krugova ubojstava iz osvete. Obiteljski dom je jedino sigurno mjesto za one koji se nalaze pod prijetnjom budući da je, prema drevnom društvenom kodeksu, on jedino mjesto u kojemu je zabranjeno osvetničko ubojstvo. Tisuće muškaraca i dječaka tako se skrivaju u vlastitim kućama dok vani vrebaju neprijateljske obitelji. Velik problem je i činjenica da zla krv danas uključuje čitave obitelji – najužu obitelj ubojice kao i njegovu proširenu obitelj, čak i žene, djevojčice i vrlo mlade dječake. Posljedica ovoga je da stotine djece u Albaniji, zbog straha od osvete, žive doslovno zarobljena unutar vlastitih domova. Mnoga su djeca imala tu nesreću da su se rodila u obiteljima koje su uključene u krugove zle krvi – teško je opisati koliko se izoliranima osjećaju i kako to utječe na njihov razvoj. Zbog kućnog pritvora, nije im moguć odlazak u školu ili uključivanje u bilo kakve aktivnosti izvan vlastita doma. Ministarstvo obrazovanja uspostavilo je programe putem kojih se osiguravaju knjige i učitelji za djecu koju zaraćene obitelji zatvaraju zbog sigurnosti. Činjenica da Kanun još uvijek postoji znači da pravni sustav ne funkcionira i da postoji manjak državne kontrole. Albanski kazneni zakon nije sadržavao zabranu koja se neposredno odnosi na "zlu krv"; tek je 2008. vlada nadopunila kazneni zakon kako bi "zlu krv" proglasila ilegalnom i kažnjivom.
"Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva," ali ne i u Albaniji.
Adela Demetja