Künstler: Tadej Pogacar (Ljubljana)
Abgebildetes Werk: „Attention! Migrants, Distrust Abusive Regimes!” (2006)
Text von Mojca Pajnik (Peace Institute, Ljubljana) [DE] [EN] [TR] [HR] [SI] [HU] [CZ]
Politička elita migracije definira kao globalni fenomen s neposrednim učinkom na nacionalne države i njihove sigurnosne režime. Pritom se proizvode vrsta državno-menadžerskog diskursa, gdje se država postrojava kako bi se borila protiv migracija s ciljem navodne nacionalne sigurnosti i sigurnosti teritorijalno omeđenog građanstva koje ćini naciju. Kao integralni dio pitanja granica, migracija postaje sredstvo kojim se država služi kako bi utvrdila svoju moć, izvodeći diskurs o kontroli i osiguravanju “nacije” od migranata. Na taj način države utvrđuju svoju ulogu pri ovladavanju ovim “problemom”, pa tako dominantne (anti)migracijske politike prisvajaju logiku po kojoj su porozne granice osnovni uzrok “ilegalne”, “nedokumentirane”, “nedopuštene” migracije. Iz toga slijedi da takve politike potom predlažu bitno strožiju graničnu kontrolu. Rezultat toga, otjelovljen u Schengenskom informacijskom sustavu, je razmišljanje koje nalaže da, u cilju prevencije “ilegalnosti”, država snosi odgovornost za ograničenje mogućnosti prelaska granice te kažnjavanje “počinitelja”, tj. žena i muškaraca koji migriraju.
Takva politika očito ne uzima u obzir posljedice postrožavanja graničnih režima koji uvećavaju ranjivost ljudi u migraciji, prisiljavajući ih da traže druge, opasnije puteve te se izlože daljnjem izrabljivanju. Uspostavom restriktivnih granica također se ignorira činjenica da se na taj način migracije neće zaustaviti nego potisnuti u ilegalu i učiniti još nevidljijima. Štoviše, takva politika zanemaruje ljude koji se iseljavaju kao aktivni individualci i skupine koji žive transgresivne živote, otvarajući time put za imaginaciju transnacionalnog, svjetski orijentiranog građanstva.
Jedna od posljedica aktualnih nacionalizirajućih procesa su i tvrdnje da migranti ugrožavaju uspostavljeno jedinstvo nacionalne države, njezine stanovnike kao prvodošle, njihove poslove i javni red u cjelini. Slijedom te logike, radnik imigrant je prje svega “ne-nacionalan”, “uljez”, “stranac” ili “vječni migrant”. U stvarnosti, on ili ona otvara puteve za novu vrstu deteritorijalizirane politike i prakse aktivnog građanstva. Umjesto da se prizna ta inovacija, migranti su na graničnom prijelazu označeni kao “neovlašteni prodavači kojekakvih artikala”. Odgovor na pitanje o kakvim se prevarama radi i tko je prevarant, ne nalazimo, međutim, među migrantima, nego u trenutnim režimima koji reguliraju migracije, a koji su usmjereni k primjeni strategija prevencije i kriminalizacije, umjesto omogućivanju transnacionalnih modaliteta bivanja i života u svijetu.
Dr. Mojca Pajnik, Mirovni institut, Ljubljana