Künstlerin: Sanja Iveković (Zagreb)
Abgebildetes Werk: „Rastavljena“ (1982–2007)
Text von Suzana Kunac (B.a.b.e., Zagreb) [DE] [EN] [TR] [HR] [SI] [HU] [CZ]
Kreatori hrvatskih medija ženama daju sve manju društvenu vrijednost, svode ih na njihovu reproduktivnu funkciju i fizički izgled idealizirajući atribute ženske ljepote, plodnosti, posvećenosti domaćinskim poslovima. Interese žena u javnoj sferi preusmjeravaju na njihova tijela kao majki ili seksualnih objekata. Stvarna ženska iskustva, vrijednosti, profesionalni uspjesi ostaju nevidljivi za medijske publike.
Takvo stereotipno prikazivanje u oglašavanju i u medijima ugrožava ne samo ljudsko dostojanstvo žena i muškaraca već i uspostavljanje načela rodne ravnopravnosti i jednakih mogućnosti u privatnoj i javnoj sferi.
Više od desetljeća upornog feminističkog reagiranja, osvještavanja, educiranja o neprihvatljivosti diskriminacije žena u medijima postupno mijenja okoštale društvene obrasce.
Žene su prekinule “rječitu šutnju” i djeluju institucionalno i individualno.
Institucionalno su se izborile za osnivanje Povjerenstva za medije (2006) i osigurale da država, po prvi puta, financira medijske sadržaje za promicanje ravnopravnosti spolova (srpanj, 2007).
“Država je po pitanju kršenja ljudskih prava dužna intervenirati te osigurati ravnopravnost svih građana neke zemlje u svim sferama, pa i medijima. Sve dok vlada opća ignorancija i dok u medijima prevladavaju patrijahalni i seksistički stereotipi, država je obavezna intervenirati kako zakonima, tako i tzv. afirmativnom akcijom ili pozitivnom diskriminacijom” (Snježana Matejčić, predsjednica Povjerenstva za medije, rujan, 2007.)
Kada pogledamo pojedinačno - 75 posto žena u Hrvatskoj je svjesno da su “u medijima žene najčešće prikazane kao ljepotice iz svijeta zabave” ili kao “mlade, lijepe, privlačne”. Također, tvrde da im se ta medijska slika ne sviđa!
Očito veći broj žena koji je svijestan da mediji uglavnom žene prikazuju na vulgaran i ponižavajući način, svode na potrošnu robu i prikazuju kao seksualne objekte, da učvršćuju stereotipno poimanje muško-ženskih odnosa – doprinosi sve glasnijim javnim zahtijevima za promjenom. Sve više žena osobno traži od onih koji koji su odgovorni za taj perpetuum mobile patrijahata – od urednika i vlasnika medija da re-kreiraju uloge koje su namijenili ženama u medijima i reklamama.
Iako je još dug put do ravnopravne slike muškaraca i žena u medijima – žene u Hrvatskoj su pokazale da imaju moć – sposobnost utjecanja i mijenjanja onih društvenih obrazaca koji im onemogućuju slobodu izražavanja i aktivnu ulogu u javnom životu.