Künstlerinnengruppe: h.arta group (Timisoara)
Abgebildetes Werk: „Being Afraid and Being Yourself “ (2007)
Text von Liviu Pop (Cluj) [DE] [EN] [TR] [HR] [SI] [HU] [CZ]
Nepoznato se vrlo često instinktivno percipira kao zlo. Manjinske skupine često su žrtve takvih misaonih asocijacija naprosto zato jer je njihova različitost izvan onoga na što smo naviknuti i onoga što poznajemo. Znanje stječemo tražeći sličnosti s onim što nam je već poznato, dok u novim situacijama tražimo male razlike. Iste ponekad izazivaju strah, ako ih ne razumijemo.
Nekoliko sati prije povorke Gay Pride-a, koja se održala 09.07.2007. godine u Bukureštu, ulicama grada kretala se druga povorka čiji su sudionici, u strahu od nepoznatog, proklamirali svoje takozvane moralne vrijednosti. Teško je ne zapaziti da su ti ljudi, u ime religije koja propovijeda ljubav među svim ljudima, negirali ljudsko dostojanstvo onih koji im nisu slični. Veza između onih koji su demonstrirali protiv povorke Gay Pride-a i crkve bila je očita. Demonstranti su nosili religiozna obilježja i transparente s geslima poput: „Mi smo pravoslavni kršćani. Rumunjska nija Sodoma“. Čak su i pravoslavni svećenici, noseći križ i ikone, marširali rame uz rame s demonstrantima i molili se. Predstavnici visokog klera pravoslavne crkve javno su objavili da će se „moliti za povratak u normalnost“ seksualnih manjina.
Mala različitost po pitanju seksualne orijentacije za dobre je kršćane bila dovoljan povod poimanju homoseksualaca i lezbijki kao potpuno drukčijih od njih samih. Ironija je da takvo što dolazi od jedne religije koja je i sama, u svojim počecima, kao manjina bila suočena s istim reakcijama od strane tadašnje većine.
Nasilni ispadi koji su se dogodili nekoliko sati kasnije nad učesnicima povorke Gay Pride-a legitimirani su putem tih istih „kršćanskih moralnih vrijednosti“ na koje su se pozivali anti-homoseksualni demonstranti, kao i kroz javnu podršku predstavnika pravoslavne crvke.
Jedan od argumenata protiv sklapanja civilnih brakova među istospolnim partnerima je da oni ne bi trebali imati posebna prava. Očito je pak da oni ne zahtjevaju posebna prava, već isključivo ona prava koja uživa većina. Živimo u sekularnoj državi u kojoj zakoni religije nisu mjerodavni za društvo. Oni uostalom ne traže pristanak pravoslavne crkve, već zahtjevaju svoja građanska prava.