Künstlerin: Aydan Murtezaoğlu (Istanbul)
Abgebildetes Werk: „HIP ACTIVITIES – displacement / balcon series : SAVAŞA HAYIR ( NO WAR )“ (2003–2006)
Text von Erden Kosova (Istanbul) [DE] [EN] [TR] [HR] [SI] [HU] [CZ]
Tursko društvo trenutno proživljava dramatičan proces promjene. Osnivačka vizija projekta „Republika“ potrešena je u svojim temeljima. Nastojanja i težnja za idealnim građaninom (koji se može zamisliti kao osoba koja je vezana za zapadne, urbane i sekularne vrijednosti i koji se svim srcem posvećuje budućnosti nacije) su, tijekom svih ovih godina kod većeg dijela stanovništva ostavila traga. U potpunosti prisutan u visokim pozicijama, u upravi, kao i u gospodarstvu, u vodećim funkcijama visokog školstva, kao i u javnosti, ovaj privilegirani tip građanina je donedavno mogao sačuvati svoju prevlast. Međutim, na osnovu tektonskih pomjeranja unutar društvene strukture zemlje, društveni slojevi - koji su već desetljećima smatrani kao necivilizirani, uskogrudi, konzervativni, neobrazovani, ruralni i provincijski i koji su paradoksalno svedeni na izraz „narod“ – su u zadnje vrijeme počeli polagati pravo na društveno-političku moć, koju su djelomično i dostigli. U takvoj političkoj atmosferi vidljivi su i prepoznatljivi konflikti, koji raščlanjuju društveni život na male djeliće (sekularan / musliman, bogat / siromašan, aleviti / suniti, zapad zemlje / istok zemlje).
Fotografija na ovom posteru potječe iz fotoserije Hip Activities umjetnice Aydan Murtezaoğlu. Jednostavnim potezima, koristeći kompjuterski program Photoshop, dvije fotografije spojene su u jednu: jedna fotografija je iz obiteljskog albuma umjetnice, a druga je snimak s antiratne demonstracije. Pažljivijim promatranjem, uočavamo vremenski razmak koji postoji između dvije snimke. Stil frizure i odjeća nisu jedina razlika. Poze osoba na balkonu odgovaraju idealu harmonične i nepomućene kućevnosti, i nisu u proturječnosti idealu homogenog besklasnog društva, kojeg je propagirala oficijelna ideologija. Fotografija je snimljena u vrijeme kada je još bilo prerano govoriti o ozbiljnom političkom raskolu i opscenom jazu u nivou primanja. Druga fotografija prikazuje demonstraciju aktivnih, uzbuđenih i gnjevnih ljudi različitih političkih opredjeljenja. Zapravo, obje vremenske komponente nisu u proturječnosti jedna naspram drugoj. S jedne strane imamo fotografiju obitelji na balkonu, elementu arhitekture koji je u 60-tim i 70-tim godinama služio transparentnosti i interakciji između javnog i privatnog prostora. Pripada vremenu koje prethodi politici discipliniranja i neoliberalnih gospodarskih propisa, koju je vojni puč iz 1980. donio sa sobom, i koja je kao posljedicu imala povlačenje s ulica i javnog prostora. Druga fotografija ove kompozicije prikazuje pak mase koje reagiraju na nametnutu atomizaciju društva. Oni su ti, koji napuštaju klaustrofobične novogradnje s malim prozorima i nestajućim balkonima, kako bi ponovo osvojili ulice.